Kostimi i deca

Deca vole da se prerušavaju. Bilo da su u pitanju maske ili kompletni kostimi za maskenbal, zabava je zagarantovana.

Kada se deca prerušavaju cipele su gotovo uvek na prvom mestu. Cipele su divne, sa kopčama, pertlama, čičkom, šnalama… Kada su mamine ili tatine lako se obuvaju i izuvaju a pored toga za dete predstavljalu simbol prve ljubavi i sigurnosti. Gotovo da nema devojčice koja u svom albumu nema sliku u maminim cipelama sa visokom potpeticom. Ni kod dečaka nije ništa manja želja da nose cipele starijih ukućana. Cipele odraslih deci pružaju osećaj da su odrasla i da mogu da idu kud god požele.

Imajući u vidu da sva deca žele da što pre odrastu i postanu samostalna nije teško shvatiti njihovu želju da oblače garderobu svojih roditelja, nose tatin sat, maminu tašnu ili nakit, koriste tatin “after šejv“ ili mamin parfem. Većina dece se najpre prerušava u mamu ili tatu. To je nužan uslov za pravilno odrastanja jer je svaki roditelj prvi model na kog će se, u procesu izgradnje sopstvenog identiteta, njegovo dete ugledati. Deci mamine i tatine stvari pomažu da se poistovete sa onim na koga žele da liče. Ona dobro poznaju mamine i tatine dnevne obaveze i reakcije u određenim situacijama i veoma dobro ih oponašaju, pa se često mogu zateći ispred ogledala kako imitiraju roditelje. Ovo je normalna pojava u zdravim i funkcionalnim porodicama.

 

Nešto kasnije, se deca prerušavaju u životinje, omiljene junake iz crtanih filmova ili bajki. Jedan od razloga zbog kojih deca toliko vole prerušavanje jeste da prerušavanjem dobijaju moć. Najčešće dečaci postaju super heroji, hrabri vatrogasci, policajci… a devojčice lepe princeze i vile. Mogu da budu šta požele, a svi oko njih ih vole i dive im se, ili ih se plaše. Tada deca postaju sve ono o čemu su maštala.

Bilo da deca sama prave maske ili kupujete gotove maske za maskenbal, ova vrsta igre povećava kreativnost i uči decu da uoče detalje, kako u nečijem izgledu tako i u ponašanju. Razvijaju se socijalne veštine i govor. Deca uče da pregovaraju i rešavaju probleme. Pored toga podstiče se fizička aktivnost, deca trče, skakuću, oponašaju životinje. Kada se nađu u raznim situacijama (u koje naravno nikad nebi dospeli u pravom životu) uče se emaptiji i timskom radu. Deca polako dolaze do velikih pitanja kao što su poštenje, dobro i zlo. Na ovaj način deca uče da uspostave ravnotežu između želja i moći, uče da kontrolišu svoje postupke i ostvaruju zdrave odnose sa drugom decom. Ipak, budući da deca “postaju neko drugi” neophodno je definisati određena pravila i postaviti granice. U tom slučaju će ovakve igre biti odlična zabava i dragoceno iskustvo. Roditelji će videti svoje dete u drugom svetlu, pa čak i saznati nešto novo o njemu. A deca će imati priliku da pored svega na trenutak osete i kako žuljaju tuđe cipele.

One thought on “Kostimi i deca”

  1. Volim sve sto podstice kreativnost kod dece. Smaram da bi obrazovni sistem trebalo da ukljuci vise ovakvih stvari, kako bi deca SAMA a ne na ledjima roditelja naucila da stvaraju nesto i ispoljavaju svoju mastu.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *