Internet i ušteda u ekonomskoj krizi

Svetska ekonomska kriza. Kriza je i u Srbiji, naravno. Svima već poznata tema. O rešenjima kako preživeti krizu, kako štedeti, govori se na svim televizijama, novinama, pijacama, u parkovima. Kao rešenja nude  se smanjivanje/zamrzavanje plata, penzija, porez na primanja, porez na imovinu, luksuz, krediti od MMF-a, Evropske Banke, fuzija ministarstava. Obzirom da se profesionalno bavim internetom, razmišljam, kako bi internet mogao da pomogne državi u uštedi.

ušteda zahvaljujući internetu u ekonomskoj krizi

Recimo da sva javna preduzeća, lokalne samouprave, ustanove, svi koji se finansiraju iz republičkog, pokrajinskog ili lokalnog budžeta imaju internet. Konstantan, gde nije potrebna prevelika brzina, tako da se ADSL, kablovski ili bežični internet može koristiti za nekih 1500 dinara mesečno. Koje uštede može on doneti adekvatnim, konstantnim i pametnim korišćenjem?

ušteda na telefonu i faksu

Po nekim mojim iskustvima, prosečni računi za telefon u javnim preduzećima su od 5 do 15 hiljada dinara. Neka prosek bude 10.000. Ako zanemarimo činjenicu da je više od polovine utrošeno na privatne razgovore (što nije tema ovog teksta), veći deo poslovnih razgovora se svodi na objašnjavanje činjenica koje se mogu iskazati pismenim putem. Dakle, mejlom. U razgovoru školskog pedagoga sa policijom, psihologa Centra za socijalni rad sa psihijatrom iz bolnice, policijskog inspektora sa javnim tužiocem, opisuju se pacijent, osumnjičeni, govori o prethodnom iskustvu, daju saveti. Sve to se u dosta slučajeva može napisati u mejlu, a ostaje i trag o tome, što kasnije može takođe koristiti. Ako se samo jedna petina razgovora ne obavlja telefonom već se razmena informacija obavlja mejlom, eto uštede od 2 hiljade dinara svakog meseca. Kada govorimo o faksu, 90% faksova se može slati mejlom, ali neka uđe i to u tih 2.000.

usteda na telefonu

ušteda na gorivu

Odlasci do banke za prenos novca, do Uprave za trezor po izvod, nisu potrebni (osim u izuzetnim slučajevima) ako se koristi elektronsko bankarstvo. Dosta banaka ovu uslugu već nudi, Uprava za trezor, bar koliko ja znam, još uvek ne. Dakle, uz malo truda, moguće je ove svakodnevne “šetnje” takođe preseliti u “virtuelni svet” i uštedeti po par kilometara i po pola sata dnevno. U delu sa telefonima pomenuo sam saradnju srodnih institucija, tu su i odlasci do dobavljača za račun, do kupca za predračun, i tu se odlazi autom od jedne do druge firme kako bi se neki papir odneo ili doneo, što je često smešno i nepotrebno. Recimo da se svakog radnog dana posao odradi preko interneta umesto da službeni auto pređe samo 4 kilometra. To je 100 kilometara mesečno. 7 litara goriva. Zaokružimo na manje – 600 dinara.

ušteda na seminarima

Naravno da “živi” seminari imaju svoju draž i prednosti upoznavanja “tet a tet”. Ali u uslovima ekonomske krize, mora se i to svesti na minimum. Naročito imajući u vidu da seminari službenicima javnih ustanova mahom služe da vide neko turističko mesto, odmore malo, a poneko doživi i “neko veoma privatno zadovoljstvo” 😉 . Firme o kojima pričamo šalju po par radnika na seminare, savetovanja i slične aktivnosti u proseku jednom u dva meseca. Cena samog seminara je otprilike jednaka ceni onlajn seminara koji postoje i kod nas za mnoge oblasti. Za one konkretne teme za koje ne postoji onlajn varijanta, nadležna ministarstva mogu veoma lako to da organizuju. Dakle, štedi se prevoz do mesta seminara, i troškovi smeštaja i ishrane za, neka bude dve osobe, mada ih je često i više. Seminari se organizuju uglavnom u Vrnjačkoj Banji, na Kopaoniku, Zlatiboru. Prosek kilometara za dolazak možemo reći da je 150. I povratak – 300. 21 litar goriva, 1800 dinara. Pun pansion je u najmanju ruku 3000 din. Dve osobe puta dva dana, 12.000. Ukupno po seminaru – 13.800. Pošto je, rekli smo, prosek jedan seminar u dva meseca, ušteda za firmu je 6.900 dinara mesečno.

seminar usteda

ušteda na službenom glasniku

Ovo nije velika stavka mesečno po firmi, ali ništa nije nebitno kada se kasnije vidi kolika je ušteda to na republičkom nivou. Naime, po cenama Službenog glasnika vidimo da je godišnja pretplata na elektronsko umesto na štampano izdanje za 1.100 dinara manja. Obzirom da škole recimo, uzimaju i Prosvetni Pregled, zaokružićemo mesečnu uštedu na 100 dinara.

ostale uštede zahvaljujući internetu

Ostale moguće uštede na nekim troškovima koje imaju neke ali ne sve javne firme/preduzeća ne bih sada računao ali sigurno bi još dodatno smanjile troškove raznih budžeta. Mislim recimo na plaćanje kablovske televizije (postoji i internet televizija i to besplatna), kupovina dnevne štampe vs internet izdanja, i slično.

ukupna ušteda zahvaljujući internetu u ekonomskoj krizi

Telefon i faks – 2000. Gorivo 600. Seminari 6.900. Službeni glasnik 100. Ukupno – 9.600. Internet nas košta 1500, dakle svaka firma bi uštedela 8100 dinara. Uzmimo da prosečna opština u Srbiji ima po jednu poštu, Telekom, Dom zdravlja, EPS ispostavu, MUP, sud, naravno opštinsku upravu, katastar nepokretnosti, komunalno preduzeće, vrtić, Centar za socijalni rad, biblioteku, tri škole. Neke opštine imaju i fakultete, neke domove učenika, domove za stare, kulturne centre, pozorišta, televizije,i još štošta. Ali obzirom da neke druge nemaju te dodatne usluge, recimo da u proseku opština ima još po dve od tih dodatnih institucija. Dakle, to je 17 firmi. Ušteda je 137.700 dinara. U Srbiji ima 168 opština, što znači da se u javnim preduzećima i ustanovama koje su na budžetu u Srbiji iskoristi potencijal interneta, mesečna ušteda na nivou države bi mogla da bude oko 23.133.600 dinara. I nije zanemarljiva cifra. A dostići je, to je i lako i teško. Zavisi ko iz kog ugla posmatra.

One thought on “Internet i ušteda u ekonomskoj krizi”

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *